Kreni putem na kojem se prepliću kreativnost, jedinstvenost i transformacija — uz nas, svako iskustvo postaje priča koja ostaje.
Institut za psihoterapiju Ljubljana
U Institutu za psihoterapiju Ljubljana, predstavljenom logotipom Psihoanaliza Okorn, zajedno djelujemo dr. Igor Okorn, psihoanalitičar (IPA) i psihoanalitički psihoterapeut, i mag. Leja Lončar Mikić, magistrica psihoterapijskih nauka i psihoanalitička psihoterapeutikinja.
Institut je osnovan 2009. godine i danas predstavlja prostor za sticanje novih iskustava u terapiji, kako individualnoj, tako i grupnoj, za superviziju i za sticanje novog kliničkog i teorijskog znanja.
Naši putevi u psihoterapijskim vodama počeli su da se isprepliću 2017. godine, u okviru terapeutskog procesa koji se završio nakon četiri godine. Godine 2021. odlučili smo da udružimo svoje snage, znanje i iskustva, donoseći svako svoj dio pređene profesionalne i lične staze.
Dio našeg zajedničkog puta može se izraziti kroz pjesmu nastalu tokom našeg terapeutskog procesa, koja predstavlja i smjernicu našeg rada u Zavodu:
“Plaši me dubina,
tama i praznina,
reci mi još jednom,
da li je lijekovita blizina?
Bliskost je ona,
što ponekad srce rani,
a ujedno i lijek,
koji srce od svake nevolje brani.”
Vjerujemo da se ispod svega što u psihoterapijskom svijetu nosi brojne stručne titule krije jedna osnovna dimenzija: odnos.
Ljudi smo bića odnosa i u terapiju (kao i u druge oblike pomoći) dolazimo tražeći drugačiji odnos – u odgovarajućim okolnostima on može biti isceljujući.
Vjerujemo da isceljujući odnos podrazumijeva ispreplitanje različitih dimenzija koje pojedinac sam teško razvija. Svaka osoba nosi u sebi svoju unutrašnju galaksiju – mješavinu sjećanja, osjećanja, odnosa, čežnji i tišina. Ponekad su putevi u tom prostoru jasni i svijetli, ponekad ih zamagljuju bol, gubici ili stari obrasci koji nas vuku poput nevidljive gravitacije.
Naše iskustvo pokazuje da isceljujući odnos pomaže dvoma – terapeutskom paru (ili svima uključenima) – da istražuju galaksiju i crtaju nove mape, kao i da prepoznaju orbite, crne rupe i zvijezde.
To je “spori let kroz maglu”, u kojem je moguće prepoznati sopstveni smjer, razvijati orijentaciju i graditi unutrašnji kompas. To je moguće kroz odnos koji predstavlja sigurno polje, bez štetne gravitacije povratka u destruktivne i nezdrave obrasce, gdje je moguće lebdeti, istraživati, razbijati se i ponovo sastavljati.